Kad se uloge sruše: tko sam ja zapravo? Kriza identiteta kod žena s Tanjom i Danijelom

Prije nego što dublje zaronimo u temu uloga i identiteta, važno je razumjeti zašto je ona toliko značajna. „Ovoga smo tjedna imali vrlo zanimljiv razgovor s klijenticom koji je otvorio pitanje koliko nas određene životne uloge definiraju“, objašnjava Tanja. „No još je zanimljivije koliko nas pogađa trenutak kada se s tom ulogom nešto dogodi ili kada u njoj više nismo uspješne.“

Danijela dodaje svoju perspektivu: „Svaka je osoba izrazito kompleksna, bez obzira razmišlja li o tome svjesno ili ne. Mnogo se toga isprepliće. Vjerujem da svatko od nas nosi puno više od nekoliko etiketa koje si sami ili društvo nameće.“

I tu dolazimo do same srži pitanja: što se događa kada se poistovjetimo s određenom ulogom – majke, supruge, profesionalke ili sportašice – a ta se uloga iznenada sruši? Ova tema ključna je za razumijevanje krize identiteta kod žena, osobnog rasta i emocionalne otpornosti. Ona nas suočava s pitanjem koliko nas naše uloge doista definiraju i koliko smo spremne prilagoditi se promjenama koje život neminovno donosi.

Danijela: Kada košarka više nije opcija

„Kao primjer ću uzeti svoj identitet košarkašice, jer je to nešto čime sam se bavila gotovo polovicu svog života – skoro dvadeset godina“, započinje Danijela. U ranim dvadesetima doživjela je ozbiljnu ozljedu koljena, trenutak koji je postao prijelomna točka njezina života i potpuno promijenio sliku koju je imala o sebi.

„O toj temi uopće nisam razmišljala, nije postojala ni kao ideja u mojoj glavi. Bila sam praktički dijete, imala sam 22 godine. A kad se toliko držiš jednog identiteta – strašno ga je teško pustiti.“ Godinama se pokušavala vratiti treninzima, iako joj liječnici nisu dopuštali ni ubrzati hod, a kamoli trčati. To razdoblje bilo je izrazito frustrirajuće, ali je istodobno oblikovalo njezinu upornost.

S vremenom je, gotovo slučajno, postala trenerica. U toj je ulozi ponovno osjetila povezanost sa sobom i s onim što joj je prirodno. Uživala je u radu i u odnosu s mladim igračicama. No prava spoznaja došla je kasnije – shvatila je da se u potpunosti definirala kroz košarku.

„Ja sam trenerica košarke, ja sam košarkašica – i sve ostalo sam zanemarila. U jednom sam se trenutku zapitala: tko sam ja zapravo izvan košarke?“

Tanja: Od minusa prema vlastitom biznisu

S druge strane, Tanjino preseljenje u Austriju donijelo je drukčiju, ali jednako snažnu krizu identiteta. Preseljenje je bilo uzbudljivo, ali i zahtjevno – trebalo je pronaći ravnotežu između prilagodbe novoj sredini i osobne samostalnosti.

„Nakon preseljenja i pokušaja pronalaska posla razgovarala sam sa ženom iz HR-a. Budući da nisam govorila njemački, savjetovala mi je da jednostavno kucam na vrata restorana i pitam trebaju li pomoćnog radnika.“ Taj ju je savjet potpuno zatekao i paralizirao. Pojavili su se sumnja u sebe i snažan osjećaj nelagode.

„Ostala sam zapanjena. Razgovarale smo telefonski i nisam znala što odgovoriti. Pomislila sam: je li moguće da mi netko sada govori da, od svih poslova, idem kucati na vrata restorana i pitati trebaju li pomoćnog radnika za pranje suđa?“

No upravo je ta frustracija postala okidač za promjenu. „U tom mi je trenutku bilo jasno pitanje: što ti ovdje zapravo radiš? Te su frustracije, koliko god neugodne bile, ispale iznimno vrijedne. Upravo zbog njih krenula sam raditi samostalno. Taj osjećaj nesigurnosti pokrenuo je cijeli proces otvaranja moje firme.“

„Odrasla sam tražeći nekakve etikete, jer nas tako oblikuje društvo. Od trenutka kada se rodiš, govori ti se što moraš biti, što moraš postići. Svaka životna faza ima svoju listu zadataka koje treba ‘čekirati’. Ako iz toga iskočiš, slijedi osuda – majke, oca, sredine u kojoj živiš. A kad kreneš mimo onoga što je unaprijed određeno, poruka je jasna: to nije u redu, tako se ne bi smjelo.“

Tanja dodaje i poslovnu perspektivu: „U profesionalnom smislu imala sam razdoblje u kojem sam se potpuno izgubila. Nisam znala kako se odrediti, tko sam ja zapravo i što točno radim. Imala sam osjećaj da se moram ugurati u neki kalup i pritom odbaciti sve svoje osobine, interese i dijelove karaktera koje volim. A onda sam, s vremenom, shvatila da tu nešto ne štima.“

Prekretnica je došla ulaskom u zajednicu ljudi koji su joj ponudili drugačiju perspektivu. „Rekli su mi: u redu je, ne moraš se stavljati u okvire ako to ne želiš. U tom sam trenutku pomislila – vau. Kakvo olakšanje.“

Crna rupa iz koje ne znamo izaći

„Najgora stvar koja ti se može dogoditi – a meni se i sama dogodila – jest kada se potpuno poistovjetiš s nekom ulogom, i nešto loše pogodi tu ulogu, nešto se sruši,“ objašnjava Tanja. „U svom cijelom sustavu poistovjećivanja padneš u neku crnu rupu i ne znaš kako izaći, jer si do tada bila ta i ta osoba, a sada to više nisi.“

Danijela potvrđuje: „Mnoge osobe nemaju podršku u ključnim trenucima, kad im je najpotrebnija, i mislim da to samo produžuje cijeli proces oporavka.“

Kompleksnost koja se ne spominje

Danijela otkriva dodatne slojeve koji otežavaju prilagodbu: „Koliko nosimo tih nevidljivih tereta – moraš se dokazati svojoj mami, svom tati, jer oni često nisu htjeli da odeš od doma. To je gotovo uvijek slučaj. Moraš se dokazati svima – rodbini, prijateljima – pokazati da ti je ovdje dobro, da uspijevaš i da život ide naprijed. Sve to moraš staviti sa strane i fokusirati se na adaptaciju u novu sredinu, jer to nije samo novi život. To je gomila sitnica koje treba svladati.“

1. Shvatiti da je put nepredvidiv

„Ljudi imaju tendenciju kalkulirati prije nego što se u potpunosti upuste u neku situaciju,“ dijeli Danijela. „Mozak nam tako radi – uvijek traži kraći put da nešto definira i zaštiti nas od potencijalne opasnosti. Iz košarke sam naučila: kada sjediš na klupi prije izmjene, svi osjećamo nervozu jer se bojiš pogriješiti. Ali kad uđeš na teren i odlučiš dati sve od sebe, sve tenzije i kalkulacije jednostavno nestanu.“

Dodaje: „Ne možeš predviđati budućnost. Prije sedam godina nisam znala da ću završiti u Švedskoj. U svakom trenutku moraš samo znati – što najbolje mogu učiniti upravo sada, bez obzira na okolnosti.“

2. Fokus na male korake

„Ne dopusti da te u trenutku anksioznosti preplavi panika,“ savjetuje Danijela. „Ne traži instant pobjede, nego se koncentriraj na male korake. Svaki mali korak približava te tvom cilju.“

3. Rad na sebi je ključan

Tanja objašnjava: „Puno rada, psihoterapije i rada na sebi bilo je potrebno da dođem u stanje da znam tko sam, a da to ne moram vezati uz neku od uloga koje trenutno imam u životu.“

Danijela nadovezuje: „Što više radiš na sebi i osobnom razvoju, to su ti kraće te ‘rupice’ – puno brže se oporavljaš iz situacija koje nisu dobre za tebe.“

4. Preuzeti odgovornost

„Vrlo je važno preuzeti odgovornost za svoj život i svoje odluke,“ naglašava Tanja. „Kada stvari ne idu onako kako si planirala – bilo u preseljenju ili u prilagodbi na novu sredinu – potrebno je preuzeti odgovornost i učiniti najbolje što možeš u danoj situaciji.“

Uloge nisu identitet

„Ljudi trebaju početi od sebe – što voliš, što ne voliš, što ti se sviđa, a što ne, propitaj se,“ savjetuje Danijela. „Ako nemaš pojma, kroz vrijeme će ti jednostavno doći odgovor. Nije pogrešno imati identitet, pogrešno je vezati se uz njega i držati se tog identiteta ako se dogodi promjena. To je sasvim normalno u životu. Ta crna rupa je korisna – treba se događati. Malo te prodrma i pokaže da život nije uvijek linearan.“

Svaki dan je novo pitanje

„Pitanje ‘tko sam ja’ ne mora uvijek imati isti odgovor,“ objašnjava Tanja. „I svaki dan se pitamo ispočetka – tko sam ja? U određenim životnim situacijama naučit ćemo jako puno.“

Danijela dodaje: „Nitko nema definiran odgovor. Svaka nova situacija može promijeniti percepciju o sebi. Mi kroz život prolazimo kroz različite faze i u svakoj se redefiniramo.“

Autentičnost umjesto kalupa

„Treba postojati naša sirova autentičnost i mogućnost pripadanja zajednici. To je prirodno – čovjek je socijalno biće i super je biti dio zajednice,“ kaže Danijela. „Ali važno je biti svjestan da to nisi samo ti. To nije sve što te čini. Ako imaš sedam različitih zanimanja u jednom, ne moraš se etiketirati samo pod jednim. Izmisli vlastiti naziv, po svojim definicijama, a ne po tuđim.“

Tanja postavlja ključno pitanje: „Pripadnost je jedna od osnovnih ljudskih potreba. U trenutku seljenja izgubiš tu pripadnost. Nađeš se negdje – nisi ni tu ni tamo, više ne pripadaš sredini iz koje si krenula, niti onoj u koju si došla.“

Danijela nadovezuje: „Pripadnost je nešto što te, u trenutku kada si negdje drugo, može učiniti usamljenom i učiniti da se ne osjećaš dovoljno dobro, jer utječe na samopouzdanje. Sada si na novom mjestu – nemaš podršku, nemaš osjećaj da pripadaš društvu, sredini, tvrtki u kojoj radiš ili krugu ljudi oko sebe.“

Ali postoji rješenje

„Nije uvijek bitno pripadati svakoj skupini u kojoj se trenutno nalaziš,“ objašnjava Danijela. „Važno je pripadati sebi i omogućiti svom ‘ja’ da bude dovoljno snažno da pripadnost novim sredinama ne stvara preveliki pritisak niti izaziva nesigurnost.“

Danijela naglašava: „Ja smatram da u životu ništa nije izolirano. Ne možeš izolirati sebe. Ali da bi bila najbolja za druge – za svoju obitelj, kolegu ili kolegicu na poslu – da bi im mogla pomoći, moraš biti dobra sa sobom, puna i ispunjena. Prvo u miru sa sobom i zadovoljna žena, a tek onda možeš biti dovoljno dobra i majka, ili u kojoj god ulozi želiš biti ili si trenutno.“

Tanja dodaje: „Kad imaš taj mir, kada znaš da neka loša situacija ili problem koji ti dođe – to nisi ti. Jednostavno trebaš tu relaciju osvijestiti. Bitna je tvoja reakcija na ono što se događa ispred tebe.“

Za one koji se nalaze u krizi identiteta:

1. Ne kalkuliraj previše – Analiza paralize je stvarna. Ponekad je dovoljno jednostavno skočiti.
2. Mali koraci, ne veliki skokovi – Svaki mali korak vodi te bliže cilju.
3. Propituj svoje vrijednosti – Što voliš? Što ne voliš? Što ti je važno?
4. Traži podršku – Ne moraš sve sama. Zajednica postoji da te podrži.
5. Radi na sebi – Što više ulažeš u svoj unutarnji rast, kraće traju teški periodi.

Za one koji se bave karijerom:

“Sve te uloge u privatnom i poslovnom svijetu mogu se međusobno prenijeti,” objašnjava Danijela. “Mnogo iskustava iz košarke – tih crnih rupa i promjena – danas primjenjujem u svom biznisu, jer mi pomažu prepoznati obrasce.”

“Treba prihvatiti ono što smo bili i ono što smo sada – i vidjeti gdje nam to služi. Prošlost nam omogućuje da danas bolje reagiramo u određenim situacijama i da budemo bolji prema drugima, ali i prema sebi.”

Za majke koje se bore s identitetom:

Tanja objašnjava: “To su njegove emocije, odnosno njezine emocije. To nema veze s tobom. Ti si tu da podržiš njega ili nju u tom trenutku.”

Ključ je razumjeti razliku između sebe i uloge. Ti nisi samo majka – ti si osoba koja trenutno ima ulogu majke.

“Sve uloge nisu konačne,” rezimira Tanja. “Budimo otvoreni prema promjeni, da budemo otvoreni k tome da se one mijenjaju i da se mogu mijenjati iz dana u dan ili iz mjeseca u mjesec. I da iz njih naučimo nešto.”

“Sve uloge nisu konačne,” rezimira Tanja. “Budimo otvoreni promjenama, prihvatimo da se uloge mogu mijenjati iz dana u dan ili iz mjeseca u mjesec, i da iz njih uvijek možemo nešto naučiti.”

Danijela zaključuje: “Postojat će uloge s kojima ćemo se u nekoj fazi života identificirati. Teško je od toga potpuno pobjeći, ali važno je osvijestiti ih i ne dopustiti da nas definiraju kao osobu – da i dalje znamo tko smo bez svih tih uloga i maski koje ponekad stavljamo na sebe.”

Tanja poziva: “Žene koje nas slušaju, a žele podijeliti svoju priču ili su se, poput nas, našle u nekoj krizi identiteta zbog uloga koje smo preuzele, mogu nam se javiti na bilo koji način. Želimo čuti vaša iskustva i podržavati se međusobno.”

Danijela dodaje: “Vjerujem da ćemo moći još bolje pomoći ako razumijemo s kojim se izazovima i iskustvima susreću te žene. To ne moraju nužno biti problemi – mogu biti i pozitivne priče. Na temelju toga kreirat ćemo sadržaj i dovoditi zanimljive goste koji im mogu pomoći na tom putovanju.”

Tanja Kovač je strateška marketing savjetnica i poslovna partnerica s više od 12 godina iskustva u B2B, SaaS, fintech i AI industrijama. Osim što vodi (she)balkans, pomaže startupima i tvrtkama da spoje marketing, prodaju i poslovni razvoj u održive sustave rasta, razvija strategije brenda, vodi mentorstva i brainstorming sesije. Tanja se također bavi edukacijom i savjetovanjem o brend strategiji, osobnom brandingu i marketinškim procesima unutar digitalnih i offline kanala. Redovito radi s klijentima na optimizaciji komunikacije, povećanju vidljivosti i skaliranju poslovanja kroz integrirane marketinške pristupe. Kroz crnaovcaa. projekt pruža praktične alate i smjernice za osobni i profesionalni razvoj.

Danijela Šečić je kreativna direktorica i osnivačica Doars Studija, gdje spaja strategiju, dizajn i psihologiju kako bi brendovima i projektima dala autentičnu priču i vizualni identitet. Osim vođenja (she)balkans, pomaže klijentima u kreativnom razvoju brenda, mentorstvu i vizualnom narativu koji rezonira s publikom, pružajući holistički pristup komunikaciji i dizajnu. Danijela se dodatno fokusira na dizajn vizualnog identiteta, izradu vizualnih storytelling rješenja te razvoj kreativnih strategija koje pomažu brendovima da se istaknu na tržištu. Također vodi radionice i konzultacije za male i srednje tvrtke, pomažući im da oblikuju profesionalnu i emocionalnu povezanost sa svojom publikom.

Bilo da želiš razviti svoj brend, projekt ili vizualni identitet, Tanja i Danijela pružaju kombinaciju strateške jasnoće i kreativnog vođenja kako bi tvoje ideje dobile pravi oblik, vidljivost i stvarnu vrijednost.

Ova epizoda nije o tome da nikad ne smiješ imati uloge ili da je loše biti majka, profesionalka ili sportašica. Ova epizoda je o tome da shvatiš – ti si puno više od toga.

Kada se uloga sruši, ti nisi srušena. Kad posao propadne, ti nisi propala. Kad veza završi, ti nisi završila. Ti si kompleksna, višeslojna, duboka osoba koja ima svoje vrijednosti, interese, snove, strahove, snage i slabosti – i to je tvoj pravi identitet. Uloge dolaze i odlaze, ali ti ostaješ. I možda najvažnija poruka ove epizode: Nisi sama na ovom putu. Postoji cijela zajednica žena koje razumiju kroz što prolaziš, jer su i same bile tamo – i spremne su pomoći.

Dobrodošla u (she)balkans – mjesto gdje tvoja priča nije samo tvoja. Gdje je u redu biti ranjiva. Gdje je u redu ne znati tko si. Gdje je u redu biti u procesu. Jer na kraju, život nije o tome da znaš sve odgovore. Život je o tome da imaš hrabrosti postavljati prava pitanja.

Hvala ti na tvom vremenu i pažnji. Do sljedeće epizode.

(she)balkans je prisutan na svim popularnim platformama, tako da nas možeš pratiti na način koji ti najviše odgovara:

• YouTube – @shebalkans – gledaj cijele epizode s titlovima i vizualnim sadržajem.

• Instagram – @shebalkans – vizualne priče, kreativni sadržaj i ekskluzivne najave epizoda.

• Facebook – shebalkans – najave, inspiracija i interakcija s pratiteljima.

• Facebook grupa – shebalkans grupa – pridruži se zajednici i uključi se u razgovore.

• TikTok – @shebalkans – kratki, zabavni i inspirativni video isječci iz podcasta i života u dijaspori.

• LinkedIn stranica – shebalkans – profesionalne priče, inspiracija i savjeti.

• LinkedIn grupa – shebalkans grupa – poveži se s drugim profesionalkama.

• Spotify – @shebalkans podcast – slušaj nas bilo gdje, bilo kada.

Bilo da voliš slušati dok treniraš, gledati epizode uz doručak ili brzo provjeriti Instagram i TikTok prije spavanja, (she)talks podcast i (she)balkans platforme su tu da vas povežu, podrže i inspiriraju – na način koji tebi najviše odgovara.