Skip to main content

Iskustva cabin crew life i kako je letjeti za Qatar Airways? Maja Dimitrijević dijeli svoje iskustvo života u Kataru, procesa prijave za cabin crew, kulturoloških razlika i brojnih putovanja koja su je oblikovala kao osobu. U trećoj epizodi (she)balkans podcasta, Maja Dimitrijević iz Srbije otkriva svijet koji mnogi sanjaju, ali malo njih zaista razumije – život cabin crew-a ili cabin crew life u jednoj od najpoznatijih svjetskih aviokompanija.

Maja je provela četiri godine u Kataru radeći za Qatar Airways, preživjela koronu daleko od kuće, a zatim se preselila u Austriju, gdje nastavlja svoj put. Njezina priča nije samo o glamuroznim destinacijama – to je priča o strpljenju, prilagodbi, sigurnosti i potrazi za sobom kroz različite kulture. Od procesa prijave za cabin crew do života u jednoj od najsigurnijih zemalja svijeta, Maja dijeli praktične savjete i autentična iskustva koja će ti pomoći razumjeti što znači živjeti i raditi u inozemstvu.

Maja Dimitrijević: Od odgojiteljice do stjuardese i cabin crew life

„Dolazim iz Srbije, gdje sam provela veći dio svog života. Međutim, u jednom trenutku odlučila sam napraviti veliki iskorak i aplicirati za posao stjuardese u Kataru. Tako je započeo moj cabin crew život, a u Kataru sam, uz određene prekide, provela gotovo četiri godine, uključujući i period korone, koji je dodatno oblikovao moje iskustvo života u inozemstvu.“

Majina priča zapravo počinje prilično neočekivano. Naime, završila je fakultet za odgojiteljicu i radila u vrtiću u Srbiji. Ipak, svakodnevni izazovi, manjak podrške i nefunkcionalan sustav učinili su da se osjeća iscrpljeno i bez perspektive. To iskustvo snažno je utjecalo na njezinu odluku o preseljenju i potrazi za drugačijim profesionalnim putem.

„Rad u Srbiji je jako težak i naporan, a sustav uopće nije postavljen kako treba“, iskreno priznaje Maja. Upravo tada počela je razmišljati o alternativama, istraživati kako postati stjuardesa i prikupljati cabin crew life savjete od drugih žena koje su već živjele expatriate life.

Umjesto da ostane u poznatom, Maja je odlučila napraviti hrabar korak. Prijavila se na Qatar Airways, prošla cijeli Qatar Airways proces i time započela svoju novu karijeru. Taj potez nije značio samo promjenu posla, već i potpuno novi način života – preseljenje u Katar, suočavanje s kulturološkim razlikama, multikulturalnim okruženjem i stvarno iskustvo života stjuardese koje ju je oblikovalo i profesionalno i osobno.

Katar: zemlja kontrasta i sigurnosti

Kulturološki šok koji to zapravo nije bio

Prije nego što uđe u detalje života u Kataru, Maja odmah povlači jasnu distinkciju i razbija neke od najčešćih predrasuda o ovoj zemlji. Naime, prema njezinom iskustvu, u Katar dolaze dvije vrlo različite vrste ljudi. „Postoje dva tipa ljudi koji idu tamo. Ljudi koji obožavaju izlaske, žurke i očekuju ne znam ni ja što kada dođu. Međutim, u trenutku kada stignu u Katar, sve im padne u vodu jer nemaju tu slobodu na koju su navikli.“ Za razliku od toga, Maja je u preseljenje u Katar ušla s potpuno drugačijim mentalnim sklopom.

„Ja sam išla sa stavom – u redu, idem da radim. Naravno, idem i da obiđem, da vidim nešto novo, da upoznam druge kulture. Sve to stoji. Ali nisam imala neka ‘vau’ očekivanja.“ Upravo joj takav pristup omogućio lakšu prilagodbu novoj zemlji, bez klasičnog kulturološkog šoka, što je česta tema među ženama koje biraju život stjuardese i dugoročni život u inozemstvu.

80% stranaca: multikulturalna stvarnost Katara

Jedna od činjenica koja Maju posebno fascinira, a istovremeno najbolje opisuje multikulturalizam Katara, jest struktura stanovništva. „Oko 80% stanovništva u Kataru su stranci. Kataraca ima jako malo. Oni koji jesu tu – tu su stoljećima, ali ih je stvarno malo.” Zbog toga većinu radne snage čine ljudi koji dolaze iz različitih dijelova svijeta, prvenstveno iz Azije i Europe.

„Najviše ih dolazi iz Azije i Europe. Pakistan, Bangladeš, Indija… Iz Afrike također ima ljudi iz raznoraznih zemalja.“ Takva struktura stanovništva snažno se odražava i na život stjuardese unutar Qatar Airwaysa. „Bilo je jako puno miješanih nacionalnosti koje su radile kao stjuardese. Najviše Filipinaca radilo je u hotelima, dok su Indijci i Pakistanci uglavnom bili na građevini. To im je, vjerojatno, bilo najisplativije.“ Ova raznolikost stvara specifičnu dinamiku svakodnevice i čini život u Kataru jedinstvenim iskustvom, posebno za balkanske žene koje se prvi put susreću s takvom razinom kulturne raznolikosti.

Sigurnost u Kataru: iskustvo koje iznenađuje

Osim multikulturalnosti, Maja ističe još jedan aspekt koji je mnogima teško zamisliv – iznimnu sigurnost u Kataru. „U Kataru toga apsolutno nema. Nema potrebe da brineš za telefon, novčanik ili bilo što drugo.“ Tijekom svog boravka često je sama odlazila na plaže, što dodatno potvrđuje osjećaj sigurnosti. „Išla sam sama bezbroj puta. Ostavim torbu, telefon, sve na peškiru ili ležaljci i odem u vodu. Nikad nitko ništa nije pipnuo.“ Čak i za vrijeme korone u Kataru taj osjećaj povjerenja bio je vidljiv na svakom koraku. „Dok smo šetale Old Soukom, sve je bilo prazno – restorani i prodavnice nisu radili. Ipak, ljudi su ostavljali stolice, jastučiće, magnete i suvenire napolju, bez ikakvog nadzora. Sve je bilo izloženo, iako nikoga nije bilo.“

Upravo ta kombinacija stroge regulative, visokog reda i međusobnog povjerenja čini Katar zemljom kontrasta – mjestom koje istovremeno izaziva kulturološke razlike, ali pruža osjećaj sigurnosti kakav je rijetkost u drugim dijelovima svijeta.

Qatar Airways: proces prijave i život cabin crew-a

Proces zapošljavanja u Qatar Airwaysu

Proces zapošljavanja u Qatar Airwaysu jedna je od tema koja najviše zanima djevojke koje razmišljaju o karijeri u zrakoplovstvu i pitaju se kako postati stjuardesa. Maja detaljno objašnjava svaki korak Qatar Airways processa, iz vlastitog iskustva kao kabinskog osoblja.

1. Prvi krug: CV Drop (Open Day)

Na samom početku, prvi korak je takozvani Open Day, odnosno CV Drop, gdje kandidatkinje dolaze s unaprijed pripremljenim CV-jem i profesionalnim fotografijama. „Ranije je prvi korak bio Open Day, gdje jednostavno dođeš sa spremljenim CV-jem. Imaš svoju sličicu – mislim da čak trebaju dvije. Već u ovoj fazi konkurencija je ogromna. Bilo nas je oko 600–700 ljudi na Open Dayu. Jako, jako puno.“ Zbog toga Maja odmah dijeli jedan od najvažnijih cabin crew savjeta za početak procesa: „Moj savjet je da se svaka djevojka ponaša kao da je već u avionu, kao da ulazi pred putnike. Sve fino, mirno, staloženo, s osmijehom. Bitno je da budeš ugodna za oči i da oni vide tu ‘soft’ stranu.“

Nažalost, selekcija je brza. „Već u toj fazi sigurno polovinu ljudi odmah otpada.“

2. Drugi krug: Assessment Day (timski rad)

Nakon prvog kruga slijedi Assessment Day, koji mnogima predstavlja najveći izazov u cijelom Qatar Airways procesu. „Imali smo situaciju gdje u avionu treba izbaciti jednog putnika i kao grupa moramo odlučiti koga.“ Namjerno, kandidati dobivaju moralno izuzetno teške i naizgled nerješive situacije. „Izbaciti trudnicu u šestom mjesecu, staricu, majku s djetetom – baš neke jako osjetljive situacije.“ Međutim, poanta zadatka nije u samom rješenju.

„To nema tačan odgovor. Njima je bitno da vide hoćeš li saslušati drugoga, hoćeš li dati nekome riječ, kako reagiraš pod pritiskom i kako se snalaziš. Drugim riječima, ključna je sposobnost prilagodbe i komunikacije. Važno je da nešto kažeš i da se ne zbuniš. Njima je bitno da se snađeš u trenutku.“

3. Treći krug: test engleskog jezika

Sljedeći korak je test engleskog jezika, koji je, prema Majinom iskustvu, manje stresan nego što mnogi očekuju. „Test engleskog meni nije bio težak. Ima možda par riječi koje su teže, ali se iz konteksta može izvući.“ Ipak, Maja naglašava važnu stvar: „Ne mislim da oni gledaju samo jezik. Ako si sve ostalo odradila perfektno i ako smatraju da si prava osoba još od CV Dropa – oni će te uzeti.“ Drugim riječima, osobnost, stav i profesionalni dojam često imaju veću težinu od savršenog jezika. „Ako klikneš na prvu – to je to. Ti si izabrana.“

4. Završni test: visina i doseg ruke

Na samom kraju procesa dolazi fizički test koji mnogima izaziva nervozu – test dosega ruke. „Treba dotaći 212 cm.“ Maja svoju priču prepričava s dozom humora: „Ja sam visoka 166 cm i imam kratke ruke, zbog čega su me drugarice zezale.“ Ipak, postoji mala caka: „Imaš pravo da se digneš na prste – balerina moment, daš sve od sebe.“ U trenutku maksimalnog napora dogodio se i mali šok. „Kad sam se podigla na prste, malo mi se zamantalo i zaljuljala sam se. Prva pomisao mi je bila – ako su ovo vidjele, ne prolazim.“ Srećom, sve je dobro završilo. „Ali nije bio problem.“

Život u Kataru: pravila, rutina i prilagodba

Minimum Rest pravilo

„Mi smo u kompaniji imali određena pravila. Minimum rest koji je pre bilo kojeg duty-a iznosi 12 sati – ako sutra radim u 8, ja 12 sati prije toga moram biti u smještaju. Ne smem da izađem. Mislim, smem da izađem na sat i po vremena, kao neku malu pauzicu u tom minimum restu, ali to je to.“ Maja priznaje da se ovo pravilo mnogima nije dopadalo, ali njoj je, zapravo, savršeno odgovaralo jer je znala da je čeka let i da joj je san prioritet. „Meni je to bilo ok jer ako znam da sutra imam let, volim da spavam. Nije mi problem da 12 sati ranije spremim se, napravim neki mali mini spa za sebe, jedem nešto, gledam na Netflixu seriju, opustim se, legnem da spavam i to je to.“

Cimerka iz Malezije: međukulturalni život

Iako je živjela sa cimerkom iz Malezije, Maja ističe da je upravo to iskustvo dodatno obogatilo njezin život kao dijela kabinskog osoblja i osjećaj multikulturalizma. „Potpuno drugačija kultura i sve, ali je djevojka bila jako simpatična, slatka i smešna. Ima svoje neke bubice, ali smo s godinama i porodičnom situacijom, braćom i sestrama, bile jako, jako slične.“ Upravo zbog toga su se, kako kaže, savršeno poklopile. „Mnogo smo se dobro slagale i mislim da mi je ona bila jedan od najvećih highlighta tog perioda. Živjele smo zajedno, ali smo uvijek ostavljale dovoljno prostora jedna drugoj.“ Njihova svakodnevna rutina nakon letova bila je jednostavna, ali puna topline. „Sjećam se da bismo ulazile na vrata i odmah – Maja! Ili ja nju zovem – Melisa!“

Korona u Kataru: iskustvo lockdowna daleko od kuće

Maja dijeli jedno od najtežih iskustava tijekom korone u Kataru, koje je dodatno obilježilo njezin život u inozemstvu i osjećaj izolacije. „Dva puta sam odlazila u Katar. Bukvalno smo čekali, pošto u to vrijeme nije bilo letova, po mjesec dana da se uspostave letovi kako bismo mogli ići kući.“ Taj period neizvjesnosti snažno je utjecao i na njezin doživljaj osobnog prostora i svakodnevnih kontakata s ljudima. „Sjećam se da sam šest mjeseci bila tamo i pred moj odlazak išla do prodavnice, kada me netko na ulici slučajno zakačio ramenom, kao što se u Beogradu normalno događa dok šetamo.“ Međutim, ono što bi inače bilo potpuno bezazleno, u tom trenutku izazvalo je snažnu reakciju. „Netko me tamo samo okrznuo, a ja sam se osjećala toliko uznemireno jer nisam imala nikakav fizički kontakt s ljudima. Imala sam svoj mali bubble, bila sam zaštićena i onda mi je taj dodir bio previše čudan.

Prelazak u Austriju: od 50°C do kiše i novog početka

Klimatski šok

„Moj plan je prvenstveno bio da izbjegnem ljeto u Dohi kada budem davala otkaz – da otkaz bude prije ljeta, što sam i učinila. Bila sam u fazonu – hajde, Europa, bit će mi svježije ljeto, bit će mi ljepše.“ Međutim, dolazak u Austriju donio je potpuno drugačiju realnost. „Došla sam u jesen. Drugi dan kako sam stigla, kiša pljušti, ne staje. Što se ovo dešava? Nemam pojma.“ Taj klimatski šok bio je prvi znak da novi početak ne znači nužno lakšu prilagodbu. Tanja se slaže i dodaje kako se stječe osjećaj da Zagreb i Graz nisu daleko, ali da se u stvarnosti prelazi u „drugu vremensku i klimatsku zonu“, gdje je kiša gotovo svakodnevna.

Jezična barijera koja traje

Osim vremena, jedan od većih izazova bila je i jezična barijera. „Iz treće sam našla posao koji nije na njemačkom, pošto njemački još uvijek ne znam. Učim ga, trudim se, ali klimavo.“ Ipak, kroz smijeh se vidi i mala pobjeda u svakodnevici. „Ali odlično naručuješ kave“, dodaje Tanja, na što Maja odgovara: „To je naučeno. Prva stvar.“ Upravo takvi mali koraci često čine razliku u životu u inozemstvu.

Putovanja koja oblikuju: Majine najdraže destinacije

Sejšeli: raj na zemlji

Među svim destinacijama, Sejšeli su ostavili poseban trag. „Jako sam voljela morsku destinaciju – Sejšele. Predivno. Stvarno predivno. Voda, plaže, priroda. Jesu skuplji, ali stvarno nema boljeg. Moraš jednom u životu ići tamo.“ Taj osjećaj mira i vremena za sebe Maja opisuje kao jedno od najljepših iskustava u svojim putovanjima po svijetu. Ipak, čak i u raju se dogodila stresna situacija. „Stavila sam telefon u ruksak, u bočni džep, i u jednom trenutku shvatim – nema ga.“ Nakon 30–40 minuta traženja, telefon se misteriozno pojavio. „Oni su mi ga našli i rekli – pa evo ti telefon. Ja sam bila uvjerena da su ga uzeli i mislili da ću primijetiti tek kad se vratimo.“ Taj trenutak podsjetio ju je koliko povjerenje i oprez često idu ruku pod ruku na putovanjima.

New York: grad s dušom

New York je, bez dileme, grad kojem se stalno vraćala. „New York je let koji sam stalno tražila. Fascinantan mi je – jeste beton, jeste haos, ali ima dušu.“ Upravo ta kombinacija energije i različitosti čini ga posebnim. „Ima i haotičnih situacija. Prolazila sam pored McDonald’sa i čovjek je izleteo sa stolicom i gađao drugog.“ Unatoč svemu, Maja naglašava da grad ima nešto neobjašnjivo u sebi. Nije savršen, ali ostavlja snažan dojam.

Disneyland: planiranje je ključ

Disneyland je posjetila dva puta, što joj je jasno pokazalo razliku između spontanosti i dobre pripreme. Prvi put, bez plana, završio je s puno čekanja i izgubljenog vremena. „Stojimo na ulazu, gledamo se – gdje ćemo sad?“ Drugi put, u Parizu, sve je bilo drugačije. „Bila sam spremna, isplanirala se unaprijed.“ Iako je i dalje bilo gužve, planiranje joj je omogućilo da u potpunosti uživa u iskustvu, posebno u Night Showu ispred dvorca. „Ljudi dolaze sat vremena ranije, sjede, leže, ćaskaju i čekaju šou.“ Taj prizor joj je ostao kao primjer kako se trud i priprema isplate.

Adis Abeba, Etiopija: kontrasti krajnosti

Jedna od najizazovnijih, ali i najfascinantnijih destinacija bila je Adis Abeba. „Jako siromašna zemlja, ali puna povijesti i nečeg izuzetno interesantnog.“ Prvi dolazak bio je obilježen strahom i upozorenjima. „Rekli su nam – nikako ne izlazite, pogotovo ne same.“ Iako su pokušale, neugodan osjećaj i pogledi ljudi natjerali su ih da se vrate. „Samo smo se okrenule i rekle – idemo nazad.“ Drugi put, uz lokalnog vodiča, iskustvo je bilo potpuno drugačije. „Išli smo u muzeje, u crkvu, bio je praznik, muzika, igrali su.“ Ipak, čak i tada, Maja je osjetila koliko je važno poštovanje kulture. „Htjela sam snimati, ali sam vidjela da se jedna starija žena odmah pobunila.“ Taj trenutak bio je snažan podsjetnik koliko prilagodba i poštovanje lokalnih običaja znače u susretu s drugačijim svjetovima.

Majini savjeti za putovanja

1. Uvijek imaj plan (ali ne previše)

„Što se mene tiče, navikla sam na tu organizaciju i nije mi problem da, na primjer, tri dana u Parizu iskoristim maksimalno. Nije to predugo, ali smo jako puno obišli.“ Maja objašnjava da uvijek ima nekoliko ključnih točaka koje želi vidjeti, unaprijed složi rutu i provjeri udaljenosti na Google Mapsu. „Ako su četiri–pet znamenitosti u istom krugu, napravim pješačku zonu. Obiđemo to, negdje napravimo pauzu i u suštini se sve stigne.“ Taj balans između plana i fleksibilnosti pokazao se kao idealan za putovanja po svijetu.

2. Offline mape su spas

Jedan od savjeta koji se stalno ponavlja u njezinim iskustvima jest – offline mape. „Obavezno skinem mapu unaprijed i onda se vodim po njoj. Google Maps ima opciju downloadanja i vidiš plavu tačkicu gdje si.“ Upravo u situacijama kada internet nestane, taj mali korak znači veliku razliku.

3. Internet je bitniji od bilo čega

„Danas, ako mene pitaš, najbitnije je da imaš internet.“ Maja naglašava da se većina problema na putu lakše rješava kada imaš pristup informacijama. „Ako zapadneš u neki ćošak i ne znaš kuda dalje, internet ti daje osjećaj sigurnosti.

4. Za solo putnike: volonterski kampovi

Za one koji se boje solo putovanja, Maja ima poseban savjet. „Bila sam u organizaciji mladih istraživača koji prave volonterske kampove. Tu dolaze ljudi bukvalno iz cijelog svijeta. Putuješ, pomažeš, volontiraš i istovremeno upoznaješ nove ljude. Na kraju nas bude petnaestak – iz Italije, Francuske, Njemačke.“ Ono što joj je posebno važno jest osjećaj zajedništva. „Kreneš sama, ali tamo nisi sama. I to mnogo olakša prvi korak.“ Upravo takva iskustva često osnaže ljude da kasnije s više samopouzdanja putuju sami.

Izazovi i benefiti života u inozemstvu

Izazovi

„Verujem da ih ima puno i da na svakom ćošku naiđeš na nešto, ali ja sam naučila da filtriram.“ Taj mindset joj pomaže da se ne opterećuje stvarima koje su privremene. „Sve će proći, sve će doći na svoje.“ Među konkretnim izazovima izdvaja ljude i situacije koje znaju biti neugodne, ali i trenutke kada nemaš internet ili ne znaš jezik. „Tada shvatiš koliko si ranjiv, ali i koliko brzo učiš.“

Benefiti

S druge strane, benefiti su ono što sve to nadjačava. „Novi ljudi, nove kulture, nova hrana – sve to.“ Nakon svakog putovanja, kaže, osjeća se veće i ispunjenije. „Ne znam kako da opišem taj osećaj, ali imaš više iskustva i drugačiji pogled na svet.“

Strpljenje kao supermoć

Kroz cijeli razgovor provlači se jedna osobina – strpljenje. „Imala sam ga i ranije, radila sam s decom, pa u avionu sa raznoraznim ljudima, ali to strpljenje je ostalo.“ Nije nestalo ni s godinama ni s promjenama. Tanja se kroz smijeh nadovezuje: „Moja tetka kaže da bi trebalo da držiš kurs iz strpljenja – ljudi bi sigurno plaćali.“ Taj komentar savršeno sažima koliko je ta osobina bila ključna u Majinom životu u inozemstvu.

Dodatan savjet za sve koji razmišljaju o poslu kabinskog osoblja i cabin crew life

„Meni nije samo – bila sam negde, okačila sliku i gotovo.“ Maja putuje s ciljem da upozna ljude, kulturu i energiju mjesta, nije tip osobe koja putuje da bi ostala u hotelu. Iako danas priznaje da ponekad sanja o deset dana ležanja na plaži, ono što je uvijek vuče dalje su nova iskustva. „Kad se vratiš kući, osećaš se ispunjenije.“ Upravo zato Maja ima i savjet za sve koji razmišljaju o poslu kabinskog osoblja: „Naučila sam da filtriram i da znam da je sve rešivo.“ Savjetuje da se ne ulazi s prevelikim očekivanjima, već s otvorenim umom i realnim pogledom. „Ako vas zanima – aplikujte. Probajte. Najgore što može da se desi je da ne prođete. Ali ako prođete, otvoriće vam se ceo novi svet.“

Gdje možeš pratiti Maju?

Na kraju…

Na kraju, Majina priča nije bajka o glamuru. To je priča o prilagodbi, strpljenju i otkrivanju svijeta kroz stvarna iskustva. Od 50°C u Kataru do kišnih dana u Austriji, od Sejšela do New Yorka, Maja pokazuje da život u inozemstvu nije destinacija, nego proces. I možda najvažnija lekcija koju nosi sa sobom: „Sve će proći, sve će doći na svoje.“Pozdrav do sljedeće epizode i neka te inspiracija vodi na svakom koraku tvojih avantura!

Prati nas

(she)balkans je prisutan na svim popularnim platformama, tako da nas možeš pratiti na način koji tebi najviše odgovara:

  • YouTube@shebalkans – gledaj cijele epizode s titlovima i vizualnim sadržajem.

  • Instagram@shebalkans – vizualne priče, kreativni sadržaj i ekskluzivne najave epizoda.

  • Facebook shebalkans – najave, inspiracija i interakcija s pratiteljima.

  • Facebook grupashebalkans grupa – pridruži se zajednici i uključi se u razgovore.

  • TikTok@shebalkans – kratki, zabavni i inspirativni video isječci iz podcasta i života u dijaspori.

  • LinkedIn stranicashebalkans – profesionalne priče, inspiracija i savjeti.

  • LinkedIn grupashebalkans grupa – poveži se s drugim profesionalkama.

  • Spotify@shebalkans podcast – slušaj nas bilo gdje, bilo kada.

Bilo da voliš slušati dok treniraš, gledati epizode uz doručak ili brzo provjeriti Instagram i TikTok prije spavanja, (she)talks podcast i (she)balkans platforme su tu da te povežu, podrže i inspiriraju – na način koji tebi najviše odgovara.